još se uvijek sjećam, a vjerojatno ću se i zauvijek sjećati, jedne sasvim prosječne nedjelje ovoga ljeta. već se vidim: u subotu je bila pijanka i ja sam se teško odvojila od kreveta u 10 ujutro, ali sam se uspjela dić i na vrijeme stići u crkvu. sjela sam, sasvim slučajno, u klupu iza mame sa malenom djevojčicom i postarijeg gospodina s malenim sinom. djeca su bila tu negdje po godinama, a dala bi im 4-5, i svako tolko su se gurkali i smijali jedan drugome. nimalo nisu bili zainteresirani za nedjeljnu propovijed svećenika hrvoja, a i ne krivim ih, pa i ja sam samo njih gledala. u biti, dječak je svako tolko iz đepa vadio bombome koje je tamanio ko lud, a kada je izvadio zadnjeg iz đepa, stavio ga je na klupu pred sobom. zatim je, malo po malo, sasvim neprimjetno, gurkao bombon do druge strane klupe gdje je sjedila malena djevojčica. -već ih vidim oženjene za 20 godina!- na svačije čudo, djevojčica je ljutito odgurnula bombon i stisnula se svojoj mami. dječak je još jednom pokušao, ali ovoga puta djevojčica nije ni trepnula! i taman kad se mislilo da se santa leda oko djevojčičinog srca počinje topiti, djevojčičina je mama pojela bombon!-da, znam. sasvim čudna priča sa još čudnijim raspletom, ali je barem istinita. u biti, u priči se ne radi o tome kako obično roditelji prekidaju djecu u njihovim mladenačkim ljubavima (u ovom slučaju, mama je pojela bombon na zgražanje sviju u crkvi, čak i samoga boga), već o tome kako je ljubav takva!: nevina, mlada, nesigurna, čarobna i za nju se treba potruditi i treba imati malo (puno) strpljenja. dječak u nijednom trenutku nije napao djevojčicu i pokušao joj silom gurnuti bombon u ruke, već je malenim koracima napredovao. a djevojčica, prava dama, nije se dala isprve.
i to je ono kaj zaboravljamo svakoga dana: cijeniti ljubav u njenom prvobitnom, prirodnom stanju. a ona je tako predivna kada je još nova, svježa, kada se polako otkriva! ona zna biti iznimno bolna kada teške riječi nastupe, a još teži pogledi krenu. ali ona zna biti iznimno prekrasna kada ju pustiš da sama krene, svojim sporim, zaobilaznim putem. zna biti tako divna kada dopustiš da ti voljena osoba pruži ruku u kojoj te čeka maleni šareni bombon. (samo se požuri uzet ga prije mame!...)
-wonna candy?
