tebi, čitatelju, onome koji čitaš. iako sumnjam da više itko ovo čita (kao što je i čitao).
da poučim djecu što još uvijek naivno misle kako je svijet doista divno mjesto i kako nema boljeg od života kojeg žive. za one koji sanjaju i žele se probuditi, u nadi da snovi će se ostvariti. da pokažem kako nema smisla nadanju, traganju, željama, jer ionako nema nikog živućeg koj bi nas mogao ispuniti. da ukažem na slavu Njegovu i moć Njegova postojanja, kad ljudi jedino za patnju i bol znaju. kad jedino strah i mržnju razumiju, kad jedino povrijeđuju, a i sami pate.
takve da poučim, one koji ne slušaju, a sumnjam da žele i čuti. za one što slijepo hodaju ulicama moga grada i namiguju namigušama, bludnicama, nevjernicama. prljavim curicama i njihovim istrošenim tijelima.
gradu koji nikada ne spava i svijetlu na kraju tunela što nikada ne gasne. andrei iz buja što nikad javiti se neće prvi i timu thossu, što povrijedio je jako.
aleksu na ljubavi vječnoj, pticama u letu ...
Nema komentara:
Objavi komentar