Trebala bih ti reći ...
Da te želim
Vidjeti
Dodirnuti
Okusiti
Poljubiti
Trebala bih pobjeći
Da shvatim koliko si zapravo
Daleko
I nedostižan
I neosvojiv
I savršen
I ne moj
Trebala bih te imati
Da mogu i preko tebe prijeći
moje mušice, moje misli, moji snovi... moje patnje, moji uspjesi, moji porazi... moje bojazni, na kraju krajeva...
![](http://1.bp.blogspot.com/_RRo5izepz8U/SEw2flh8hwI/AAAAAAAAAAk/ZUqUTOfscNU/S700/0411comingFrom.jpg)
četvrtak, 10. veljače 2011.
recimo da volim te male rutine koje ponekad život znače
volim to što me bole leđa i što osjećam okus borovnice u ustima. volim to što imam Ljubotininu sliku na ekranu i što nosim narukvice koje mi je dala teta Milda. volim samu pomisao na Romaneta, pa na sreću moju Petru i Beti, ljubov moju Tinu i Aleksa, zaigranost moju Martinu i Virnu. i jedva čekam što će sutra doći Iva držati mi dramsku. volim to što sam jučer vidjela oblačke dima u ponoć dok sam disala. --> jesu li sve to rutine koje ponekad život znače? - bojim se da jesu.
16.11.2010. (uto)
16.11.2010. (uto)
nedjelja, 6. veljače 2011.
poljubila sam 4 dečka (jednog ne brojim jer ga se ne sjećam, odnosno pravim se da ne)
mrzim rukomet jer spaja ljude.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)