Trebala bih ti reći ...
Da te želim
Vidjeti
Dodirnuti
Okusiti
Poljubiti
Trebala bih pobjeći
Da shvatim koliko si zapravo
Daleko
I nedostižan
I neosvojiv
I savršen
I ne moj
Trebala bih te imati
Da mogu i preko tebe prijeći
moje mušice, moje misli, moji snovi... moje patnje, moji uspjesi, moji porazi... moje bojazni, na kraju krajeva...
četvrtak, 10. veljače 2011.
recimo da volim te male rutine koje ponekad život znače
volim to što me bole leđa i što osjećam okus borovnice u ustima. volim to što imam Ljubotininu sliku na ekranu i što nosim narukvice koje mi je dala teta Milda. volim samu pomisao na Romaneta, pa na sreću moju Petru i Beti, ljubov moju Tinu i Aleksa, zaigranost moju Martinu i Virnu. i jedva čekam što će sutra doći Iva držati mi dramsku. volim to što sam jučer vidjela oblačke dima u ponoć dok sam disala. --> jesu li sve to rutine koje ponekad život znače? - bojim se da jesu.
16.11.2010. (uto)
16.11.2010. (uto)
nedjelja, 6. veljače 2011.
poljubila sam 4 dečka (jednog ne brojim jer ga se ne sjećam, odnosno pravim se da ne)
mrzim rukomet jer spaja ljude.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)