srijeda, 18. lipnja 2008.

OSMIJEH (ne košta mnogo, a znači puno...)


Danas je dan za poraze. Dan prepun tužnih, nesretnih, mučnih i stresnih tenutaka. A u takvim trenucima smijeh je jedini izlaz. Pa iako drugi pomislili da si doživio živčani slom. Ti se smij; smij, smij. O, smij se kao dijete od tri godine i ne prestaj se smijat dok za to ne dođe vrijeme, a jedino ti ćeš znati kad je vrijeme zapravo došlo. Ali ni onda ne prestaj sa smijehom, ne. Smij se dok ti smijeh ne dosadi, a to će potrajati. Smij se za sve potraćene godine svog života u kojima si živio u zabludi. Smij se za sva prekršena obećanja koja su tebi obećana i ne prestaj se smijat. Ne prestaj se smijati ni kad laži preokupiraju ovaj svijet, ni kad ti djeca odrastu pa kuća ostane prazna. Ne prestaj se smijati ni kada dobiješ otkaz, ni kada više ne staneš u vjenčanicu. O, ne prestaj se smijat-tek onda smijeh počinje! A kada završi, sam ćeš znati vrijeme i mjesto. Tog kobnog trenutka, na sekundu-dv'je, htjet ćeš odletit kao ptica i prići bliže jugu, a on će se činit dalekše no što je ikad bio. Htjet ćeš nestati s lica zemlje u roku od sekunde i poželjet ćeš da nikad nisi doš'o do ovog gdje si sad. Al' to traje sekundu, malo više, i nakon toga htjet ćeš se ponovno smijati, samo što ćeš ovog puta čekati da ti se netko pridruži. A tad se smij; smij, smij, smij. I nemoj još dugo, dugo prestajati. A kada i prestaneš sa smijehom, požuri se pronaći novi osmijeh koji će se pridodati tvome na tom divnom, beskrajnom putovanju smijeha!...

Broj komentara: 11: